INTERVJU   VESNA PUCAR GRUBOR

Podizanje edukacije i svesti je investicija u budućnost

Mislim da je naša misija, misija svih preduzetnika, da u ovim teškim vremenima zadržimo što više mladih i obrazovanih ljudi, da oni ostanu u ovoj zemlji * Postoje neke predrasude kada su u pitanju preduzetnici i zato je važno da se javnost bolje informiše o tome šta je zapravo preduzetništvo i kakva je njegova uloga u našem društvenom okruženju

Put do poslovnog uspeha težak je i trnovit. Svoje snove ostvaruju samo najuporniji, oni koje prepreke ne demorališu nego motivišu da iskažu sve svoje kvalitete. A njih rođeni preduzetnik mora imati mnogo. Kada je u pitanu preduzetništvo, pravi sagovornik je Vesna Pucar Grubor, žena zmaj, koja je sa svojom kompanijom “VIVEX GROUP ” stigla na svetska tržišta.

Osnovna delatnost preduzeća “VIVEX GROUP d.o.o.” je proizvodnja, prodaja i preventivno održavanje i servisiranje opreme za poslovanje sa gotovim novcem. Firma se neprekidno razvija, pokreće nove proizvodne kapacitete i prati savremene tehnologije. Zato je naše prvo pitanje upućeno gospođi Grubor bilo – šta je to čime se najviše ponosi kada pomisli na put koji je prešla u toku svoje preduzetničke karijere?

-Naša firma je osnovana 1995. godine, što znači da poslujemo već 23 godine. Osnivači i vlasnici smo moj suprug Vitomir Grubor i ja. je Ideja da se bavimo opremom za poslovanje sa gotovim novcem pošla je od mog supruga koji se i ranije bavio tom vrstom biznisa i koji to dobro poznaje. Ono što bih ja mogla da izdvojim kao najveći uspeh na našem, a i na svetskom tržištu, jeste – opstanak. Postoje neki biznisi koji su kratkog daha, gde se čak i zarade neke pare, ali važno je održati se i odoleti izazovima. U ekonomiji i u biznisu, uopšte u poslovanju, nema samo uzlazne ili samo silazne linije, to vam je jedna krivulja koja ide malo gore, malo dole i tako dalje, i što su ti prelomi manji, to je bolje za kompaniju.

Generalno, mislim da je naš najveći uspeh to što mi opstajemo već 23 godine, to što za čitav taj period nikad nismo poslovali u minusu, što nemamo nijedan spor sa bilo kakvim našim partnerima. Nikad nismo bili blokirani, nikad nikome ostali dužni. Znači, to su neke stvari za koje ja smatram da su velike prednosti. Počeli smo sa dvoje zaposlenih, danas imamo 110 zaposlenih. Kompanija svake godine beleži rast. Bilo je nekih perioda kada nije bilo sve tako sjajno, ne možemo reći da je uvek bilo sve kako treba. Bilo je teških godina, bilo je prestruktuiranja, bilo je promašaja u poslovnim odlukama. Nijedan preduzetnik, nijedan čovek u svom životu ne može da donese sve dobre odluke. Ali može da analizira odluke i da mu one koje nisu bile dovoljno dobre budu neka vrsta učenja kako ne treba da se radi i kako treba drugačije da se radi. To je jedno iskustvo, gde se čovek menja. Ja sam, iskreno da vam kažem, jako ponosna na naše rezultate.

* Ističete se kvalitetom i profesionalizmom, klijenti vas prepoznaju. Koja je formula uspeha?

-Pitanje je šta je za koga uspeh. Postoje različite vrednosti. Kada su u pitanju korporativne, profesionalne vrednosti koje mi delimo, mogu reći da smatramo da smo uspeli zato što smo razvili mlade ljude, što mladi ljudi kod nas imaju perspektivu. Po nekim kriterijumima, mi se već sada po veličini smatramo srednjim preduzećem. Ja mislim da je naš najveći uspeh to što smo razvili srednji menadžment. Što imamo jako puno inovacija, sopstvenih kadrova, i što radimo svakodnevno na edukaciji naših zaposlenih. To je za mene uspeh.

Ako neko želi da postane preduzetnik on mora da ima viziju i treba da zna gde je krenuo. Ono što vlasnika, menadžera i preduzetnika krasi to je pitanje procesa, a ne baš previše sadržaja. Ne mora on znati sadržaj, za to ima ljude. Znate, meni je izuzetna jedna ideja koju je svojevremeno Stiv Džobs rekao: „Ja ne zapošljavam ljude da im dajem nalog šta da rade, nego zapošljavam ljude koji će meni predlagati šta treba da radim“. Znači, to je osnova. Nije dobro, i tu naši preduzetnici malo greše, nije dobro kontrolisati sadržaje. Ali se moraju kontrolisati procesi. Znači, vi treba da zaposlite ljude koji znaju više od vas. To je u redu. Da daju prave predloge. To je OK. Ako želite da vam napreduje firma. Mislim da je naša misija svih preduzetnika da u ovim teškim vremenima zadržimo što više mladih i obrazovanih ljudi, da oni ostanu u ovoj zemlji. To je najveća vrednost.

Vesna Pucar Grubor

 

* U toku svoje preduzetničke karijere dobili ste mnogo nagrada i priznanja. Godine 2012. po izboru Udruženja poslovnih žena Srbije dobijate specijalnu nagradu „Cvet uspeha za ženu zmaja“. Takođe ste prošle godine, povodom dvadesetogodišnjice tog Udruženja, izabrani među 19 preduzetnica koje su konkurisale za prestižno priznanje pod nazivom „Žena zmaj nad zmajevima“. Šta za vas znače ova priznanja i koliko je priznanje koleginica upravo bitno?

-Meni to naravno jako puno znači. Mislim da bih, u nekoj hijerarhiji vrednosti, pre svega stavila   Udruženje poslovnih žena. Mnogo je značajna ta podrška koju mi od njih dobijamo. Generalno, u preduzetništvu je važan timski rad. Mi razmenjujemo iskustva, podržavamo jedna drugu. Sem toga, mi imamo vrlo često kontakte sa državnim institucijama koje bez podrške tog Udruženja ne bismo mogle imati. Onako kako radi Udruženje poslovnih žena, tako bi trebalo da rade i druga udruženja i privredne komore. To je jedan interaktivni način, reformisanje, učenje... U mnogim delovima Srbije postoje lokalna udruženja preduzetnica i sve smo umrežene.

Kada je reč o udruženjima preduzetnika, moram naglasiti da su ona veoma značajna. Što se žena preduzetnica tiče, njihov broj raste. To je malo specifično. Postoji ipak jedan senzibilitet kad su žene u pitanju, mislim da njima treba malo više podrške nego muškarcima, pošto su muškarci više individualisti, znate. Tako da je jako značajno za žene da dobiju tu vrstu samopouzdanja i tu vrstu podrške, to je preko udruženja i preko mentorisanja veomo važno. Bilo bi dobro da i Privredna komora Srbije i regionalne privredne komore obrate više pažnju na preduzetnike, mislim da bi to bilo značajno. Da obrate malo više pažnje na mala i srednja privatna preduzeća. Preko 60 odsto firmi u Srbiji čine mala i srednja preduzeća, i ona učestvuju čini mi se u tom nekom procentu u bruto nacionalnom dohotku. Zato onda njima treba više posvetiti pažnje. U čemu više pažnje? U tome, da njima informacije budu mnogo dostupnije, da se mnogo više radi na profesionalizmu, da se mnogo više radi na mentorstvu nekih stranih konsultanata i tako dalje, u smislu podizanja znanja, edukacije... U tom našem mentalitetu jako se malo posvećuje pažnja edukacijama i podizanju svesti. Država treba da vodi računa o tome i nije dobro da se misli da je to trošak, jer to nije trošak već – investicija u budućnost.

* Pojam PREDUZETNIK ponekad se i ne shvata na pravi način, prisutna su razna pogrešna shvatanja o tome šta je to zapravo preduzetnik, čime se on bavi i kako posluje. Dobija se utisak da je kod nas još uvek dominantan onaj model razmišljanja iz nekih prošlih vremena, jer mnogi ne shvataju da je upravo privatni preduzetnik onaj ko stvara neku dodatnu vrednost, značajnu za čitavu zajednicu?

-Ja ne znam da li se promenila svest o tome. Postoje neka, da se tako izrazim, mišljenja, neke predrasude kada su u pitanju uopšte preduzetnici i privatno poslovanje. Ja mislim da je to izrazito važno za jednu ekonomiju, da je privatno preduzetništvo u stvari – inovatorstvo. Mala i srednja privatna preduzeća predstavljaju kičmu razvoja privrede. Značaj i menjanje svesti o preduzetnicima zavisi i od samih preduzetnika, zavisi puno i od ambijenta i od države. Meni se čini, nažalost, da mladi ljudi više vole da ne rade ili da rade u državnom sektoru. Mislim da ja nisam dovoljno stručna da to objasnim, to su neka sociološka istraživanja koja treba da se urade da se vidi zašto je to tako. Mi smo u našoj firmi imali slučaj jednog mladog čoveka koji je radio kod nas i koji je rekao: „Meni je ovde mnogo stresno, ne mogu ja toliko da se stresiram, idem ja da radim u državnu ustanovu, jeste da mi je mala plata, ali miran sam“. To nije dobro. Zato država mora da pošalje i drugu poruku, da ljudi shvate i koje su sve prednosti ako se zaposlite u privatnom sektoru. U prvom redu, to su veliki izazovi. Država treba da učini što je do nje da bi ljudi bili obavešteni, ali i privatnici takođe sa svoje strane moraju uticati na povećanje nivoa svesti kod običnog građanina, na povećanje znanja i svesti o tome šta je zapravo preduzetnik i kakva je njegova uloga u našem društvenom okruženju.

Priča se da postoje preduzetnici koje ne plaćaju poreze i doprinose svojim radnicima, ali to nije tako. Ja bih volela da vidim ko su ti preduzetnici koji ne izmiruju svoje obaveze. Prosto ne može tako da se desi – ako poslujemo po zakonu, ako poštujemo institucije, to ne može da se desi. Vidite, vi kad krenete u penziju, svuda gde ste radili tamo su porezi i doprinosi svuda uplaćeni jer firme moraju da predaju M4 obrasce. U državnim firmama se dešavalo da neke od njih nisu redovno uplaćivale doprinose za radnike, ali u privatnim firmama teško da je to bilo. To ne sme da se desi, znate. Onaj ko pošteno radi treba i da pošteno zaradi.

Što se tiče mog odnosa prema preduzetništvu, ja lično mislim da su preduzetnici vrlo hrabri ljudi, da su to ljudi koji imaju veliku odgovornost da prave prosece i obezbede egzistenciju velikom broju zaposlenih. Ako mi obezbeđujemo 110 porodica, to nije beznačajno. Ja vam kažem, kada bi se napravilo neko istraživanje apsolutno sam sigurna da mnogo više ima privatnih preduzeća koja poštuju zakon i koja rade sve po zakonu nego onih drugih.

* Koji su planovi kompanije za budućnost?

-Mi, pre svega, imamo naš strateški plan koga radimo svake godine, imamo sad strateški plan do 2021. Baš danas smo imali sastanak na kome je usvojen poslovni plan za ovu godinu, dakle mi postavljamo svoje ciljeve u narednom periodu pre svega da se razvijamo, da jačamo naše kapacitete, da osvajamo nove proizvode, da podržavamo inovativnost.. Kao što znate, od 2013. godine se bavimo proizvodnjom, želimo da što više radimo na našim sopstvenim proizvodima, proizvodimo mašine za poslovanje sa novcem, pravimo sefove, blagajne, radimo na novim proizvodima i mislim da je to jako važno jer u naš posao uključujemo veliki broj mladih stručnjaka – mašinskih inženjera, elektroinženjera, ekonomista, softveraša, ljudi svih struka. To nam je jedan od naših ciljeva, da jačamo kako u proizvodnom delu, tako i u ljudskim resursima. Ljudski su resursi ključni, jer mislim da će u narednom periodu najveći problem biti pronalaženje kvalitetnih i stručnih kadrova. Mi već sad imamo u Srbiji veliki problem sa zapošljavanjem, pa mislim da bi svi trebalo da u svom delokrugu rada utičemo da što veći broj mladih ljudi ostanu u zemlji.

* Sa problemom nedostatka kvalitetne i stručne radne snage suočavaju se i strani investitori?

-Znate šta, ja ne bih puno ovde o stranim investitorima, sigurno da su oni doneli ovde neke vrednosti, ali ipak bih stavila neki akcenat na domaće kompanije. A one se suočavaju sa velikim problemom zapošljavanja ljudi. Teško je pronaći adekvatne kadrove, jer mnogi mladi ljudi koji završe škole nemaju i adekvatno znanje. Na našem tržištu rada deficitarna su mnoga zanimanja. Nema, na primer, zavarivača, vozača, nema mladog čoveka koji je strugar. Prosto nema ljudi. Nema mladih ljudi koji su zainteresovani.

Kada je reč o zapošljavanju, korisno je da privatna preduzeća imaju saradnju sa školama. Mi u našoj kompaniji tu saradnji ostvarujemo. Imamo saradnju sa tehničkim školama i dolaze nam deca na praksu, napravili smo dogovor i mogu reći da smo već 5-6 mladih ljudi tako zaposlili. Jako je važno da ta deca dolaze na praksu i da odmah imaju radno mesto. Da mogu ovde da uče i da se zaposle. Školstvo treba da prati potrebe privrede, a ne da se završavaju određene struke koje nemaju šansu da se zaposle. A sa druge strane vi recimo nemate, ponavljam, mladog strugara, u Srbiji maltene ne možete njega da nađete. Nema vozača, zavarivača, to su jako deficitarna zanimanja. Stvari se na tržištu rada menjaju. Do pre nekoliko godina mašinski inženjeri skoro da nisu imali gde da se zaposle. Danas ima jako puno posla za njih, kao i za elektroinženjere i softveraše.

* Osim problema koji se tiču pronalaženja odgovarajućih kadrova, mnogi domaći preduzetnici spominju i druge teškoće sa kojima se suočavaju. Apostrofiraju se visoki nameti, priča se i o pojavama nelojalne konkurencije u pojedinim granama privrede, o firmama koje rade u takozvanoj sivoj zoni. Kako biste generalno ocenili poslovnu klimu danas u Srbiji?

-Poštovanje zakona, jačanje institucija, to je stalni zadatak države i svih njenih građana, na tome treba jako puno da se radi. Ja moram da kažem da je borba protiv sive ekonomije sigurno dala neke rezultate, mada te borbe nikad nije dovoljno. Što se tiče poslovne klime, u celini gledano mislim da ona ide na bolje. Porezi i doprinosi, mada i dalje veliki, poslednjih godina su malo i smanjeni. Kao jedan od pozitivnih primera unapređenja poslovne klime, ja bih pre svega istakla neke promene koje su urađene u poreskoj upravi, gde je uvedeno elektronsko poslovanje i smanjena papirologija, što nama preduzetnicima donosi olakšanje. Prijavljivanje poreza i doprinosa mi sada možemo obaviti i klikom na kompjuteru i to daje jako dobre rezultate jer skraćuje vreme. Svakom preduzetniku vreme je jako dragoceno, pa je uvođenjem elektronskog poslovanja pojednostavljena naša komunikacija u saradnji sa državnim institucijama. Sada sve ide „onlajn“, umesto da privrednik gubi mnogo vremena kao ranije. Sećam se situacija kada smo mi preduzetnici stajali ispred poreske uprave da predamo PDV prijavu. Danas, međutim, to elegantno radimo preko kompjutera, što su velike prednosti. Važno je da time štedimo vreme koje nam je neophodno, jer mi nemamo ljude koje bismo zaposlili da ih plaćamo da stoje u redu tri sata da bi predali prijavu.

Kada je u pitanju poboljšanje poslovne klime moram da dodam da stvarno postoje programi za podršku malim i srednjim preduzećima, kako preko Ministarstva privrede tako i preko Razvojne agencije, i to je od velikog značaja. Mala i srednja preduzeća moraju biti bolje obaveštena o svemu što bi moglo da bude bitno za njihovo poslovanje, a takođe i javnost treba da bude obaveštena o problemima sa kojima se preduzetnici bore. Što se tiče žena koje se bave preduzetništvom, mi dobijamo informacije preko Udruženja poslovnih žena.

Ovde bih želela istaći još nešto, a to je da preduzetnici ne smeju biti pasivni kada su u pitanju potencijalni benefiti koje država nudi malim i srednjim preduzećima. Treba što više preduzetnika da učestvuje u konkursima koje raspisuje država a tiču se podrške preduzetništvu. Nije dobro da imamo predubeđenje da nećemo proći zato što nemamo vezu – to nije tačno. Borite se! Znači, i od nas zavisi. I od nas zavisi da li će neko sa vezom proći. Neće da prođe! Borite se, ako imate kriterijume, da dobijete neka sredstva koja je država opredelila za vas.

Inače, kad su u pitanju uopšte državne institucije, mislim da tu treba da bude mnogo reformi i da treba da se radi na profesionalizmu i edukaciji zaposlenih u državnim ustanovama. Mislim da je to od izuzetne važnosti, kada se govori o privredi. Državne ustanove i privrednici upućeni su jedni na drugu i treba da sarađuju, ali na obostranu korist. Kada to kažem, imam na umu iskustvo sa Privrednom komorom, koja je preduzetnicima nametnula obavezu da joj plaćamo neku članarinu. Ja nemam ništa protiv, samo bih htela da vidim šta mi dobijamo od toga. Ja plaćam članarinu Udruženju poslovnih žena Srbije, ali znam šta dobijam od njih.

* Kada ste spomenuli Komoru, mnogi privrednici su nam rekli da ih tamo dočekuju nekakvi savetnici koji imaju 30 godina starosti, bez iskustva u radu u privredi. Da oni koji iza sebe imaju ogroman preduzetnički staž, dolaze u situaciju da gube svoje vreme i budu na neki način degradirani slušajući predavanja neiskusnih činovnika koji ni na koji način ne mogu da im pomognu?

-Rekla sam već da su edukacije izuzetno važne. Da su konsultanti potrebni, to nije sporno. Mi u našoj firmi trenutno imamo tri konsultanta sa kojima radimo i smatramo da su troškovi konsultantskih usluga investicija, a ne trošak. Ti konsultanti su ljudi koji pre svega imaju dugogodišnje iskustvo u privredi, koji su radili sa jako puno ljudi i koji imaju i životno i radno iskustvo. Svaka čast mladim ljudima na diplomi, ali ja lično ne mislim da neki mlad čovek sa 30 ili 35 godina može biti adekvatan konsultant, verujte. Napravila bih jednu paralelu sa Nemačkom, gde su najveći konsultanti ljudi koji odu u penziju. Znači, on je svoj radni vek proveo kao stručnjak u nekoj industriji i onda postao konsultant. Vi dajete najveću vrednost kad imate jako puno iskustva, i životnog i pre svega radnog iskustva, kada ste bili u mnogim situacijama, kad imate praksu i plus edukaciju. Naravno da ne može bez edukacije. Možda je taj spoj jednog iskusnog i jednog mladog najbolji, ja ne znam. Sigurno je da Komore imaju svoju ulogu, ali ja nisam za to da bude obavezno plaćanje članarine, mislim da Privredna komora treba da da svoje vrednosti i da posle toga ubira članarinu. Mene niko ne tera da budem član Udruženja poslovnih žena Srbije. Mene niko ne tera da im plaćam članarinu. Ja redovno plaćam članarinu. Naša firma je članica Evropskog udruženja proizvođača sefova čija članarina, verujte, nije mala. Mi je plaćamo redovno, ali od toga imamo određene koristi. Meni je sve skupo, i 100 dinara, ako ja nemam nikakve benefite. Možda nisam dobro sagledala, ali nisam sigurna.

Kada je reč o državnim institucijama tu ima divnih ljudi, sposobnih ljudi, i moja poruka institucijama bila bi: „hajde, napravite dobru organizaciju da ti divni ljudi rade, da dođu do izražaja“.

* Ovo o čemu pričamo nije slučaj samo u Komori, mi imamo slučaj da su nam i pojedini ministri mladi?

-Dobro, to nije sporno, znate. Može on da bude ministar i sa 27 godina kada ima savetnika od 60, da se razumemo. Znači, pitanje je kakva je organizacija. Ja o ministarstvima ne mogu puno da pričam, mi smo imali i imamo kontakte sa Ministarstvom privrede i ja mogu reći da je to stvarno jedna izuzetno dobra saradnja, oni svake godine imaju te svoje programe preko banaka za kupovinu opreme, što je nama korisno. Mi smo u tim programima učestvovali dva puta i imamo nameru ponovo da učestvujemo, jer to je stvarno – što kažu – transparentno, vrlo javno, postoje jasno definisani kriterijumi. Kada je reč o saradnji državnih institucija i preduzetnika, moram još jednom ponoviti da je veoma važno da privrednici imaju informacije i da te informacije ne budu zatvorene. Da budu otvorene, i da što više tih ljudi učestvuje u konkursima i programima. Da što više ljudi ima priliku da nešto dobije. Prema tome, opšti ambijent za preduzetništvo je jako važan i smatram da mi preduzetnici imamo dosta podsticaja, mislim da je jako važno da se o tome priča i razgovara.

* Na kraju ovog razgovora, a s obzirom na veliko iskustvo koje imate kao preduzetnica, šta biste mogli da poručite ženama koje se odluče da se bave preduzetništvom?

-Ja lično mislim da svaka žena koja je majka i odgoji dvoje-troje dece, koja vodi porodicu i svoje domaćinstvo, na neki način poseduje osobine jedne preduzetnice. Ta žena ima menažerske sposobnosti. Ona je preduzetnica u svojoj kući. Znači, ako uspešno vodi svoju kuću, ona može da vodi i svoje preduzeće. E sad, zavisi i od drugih faktora, međutim ona već ima organizacijske mogućnosti za preduzetništvo. Mora se imati vizija, mora se imati ideja, treba puno upornosti. Meni je teško da dajem neke savete jer prosto svaki čovek ima neke talente. Znate, teorija govori da se u svetskim okvirima smatra da negde oko pet posto svetske populacije poseduje te karakteristike koje trebaju za preduzetnika. Ja mislim da naši ljudi treba da shvate da se preduzetništvo odgaja od malih nogu, da se odgaja taj preduzetnički duh, i da bi trebalo čak od vrtića i osnovne škole da se ta kreativnost razvija. Da se razvija što više kreativnosti, što više inovacija, da ljudi imaju predstavu da su preduzetnici ljudi sa kreativnim osobinama, ljudi sa inovacijama. Ta ideja mislim da deci treba da se prenese. Neko će biti preduzetnik, neko će vrlo lepo raditi kod nekog preduzetnika, i to je sve OK. Mislim da je to sve u redu i da je to dobro – zaključila je gospođa Vesna Pucar Grubor u razgovoru za „Net Magazin“.

(05.02.2019)

Logo Vivex