NET MAGAZIN U NEMAČKOJ
Zemlja crnoga orla
Da li je Nemačka lepa? Za Nemce sigurno jeste, ali za one koji su ovde došli da rade stvari ne izgledaju bajno. Reč GASTARBAJTER je, uostalom, nemačka i u prevodu znači gost koji radi. Sve dok obavljaju one poslove koje Nemci ne žele i neće, “gosti” su dobro došli u zemlju crnoga orla, koja iz njihovog znoja izvlači veliki profit.
Na putu kroz Nemačku zaustavili smo se u gradu Dortmundu, poznatom po teškoj industriji, pivu, neonacistima, ali i iznad svega po – fudbalu. Lokalni mezimac, F.K. “Borusija”, postao je čuven ne samo u Nemačkoj nego i u celoj Evropi, te nije ni čudo što se upravo u Dortmundu gradi Muzej fudbala, koji će postati prvorazredna turistička atrakcija. Sve je u tom Dortmundu u znaku crne i žute boje, BVB je ugledni brend, pa smo tako i mi kupili jedan suvenir sa grbom Borusije, da nas podseća na dane provedene u ovom fudbalskom gradu.
Staro jezgro Dortmunda, oivičeno širokim bulevarima, pretrpelo je grdnu štetu od bombardovanja u Drugom svetskom ratu. Zapadni saveznici su “sa kamatom” naplatili ono što su Nemci njima učinili, ne vodeći mnogo računa o civilnim žrtvama i razaranju kulturnih znamenitosti. Posle rata, marljivi Nemci pristupiše temeljnoj obnovi. Što se nije moglo da sačuva porušeno je, što je moglo to je rekonstruisano, te danas u nemačkim gradovima imamo zanimljiv spoj stare i moderne arhitekture.
Dortmund
U samom centru Dortmunda nalazi se prostrana pešačka (čitaj: šoping) zona, koju krase lepe protestantske crkve sa visokim tornjevima. Na zapadnom obodu ovog poslovnog distrikta ukazuje vam se ogromno moderno zdanje kompleksa “U”. Reč je o čuvenoj pivari “Union braueraj”, koja je nakon više od 100 godina rada prestala da postoji, ali je na njenoj lokaciji i delimično u halama podignut gigantski kulturni centar kome nema ravnog ne samo u Nemačkoj, nego i šire. Filmske i pozorišne projekcije, izložbe, biblioteke, kocertne dvorane, umetičke radionice i ko zna šta sve još, sadržano je u ovoj neobičnoj građevini, na čijem je krovu fensi restoran i kafeterija, sa pogledom na ceo grad.
Rur i industrija
Rurska industrijska oblast nekad je bila dobra za – izbegavanje. Rečica Rur, po kojoj je čitav kraj dobio ime, beše fatalno zagađena, baš kao i nebo iznad gusto načičkanih gradova Dortmunda, Esena, Bohuma, Duizburga, Milhajma... Bezbrojni fabrički dimnjaci i nezdrava klima odbijali su svakoga osim gastarbajtera, koji u svojoj misiji trbuhom za kruhom i nisu imali previše izbora. Dan im se svodio na težak i naporan rad, a jedinu razonodu predstavljao im je fudbal, u kombinaciji s kvalitetnim lokalnim pivom. Danas se mnogo toga izmenilo. Rejon je postao ekološki mnogo zdraviji, teška industrija delimično izmeštena u druge krajeve Nemačke, a privreda, u skladu sa trendovima 21. veka, doživljava transformaciju, sve više se orijentišući na elektroniku, čipove, robote, modernu tehnologiju. Mnoge su fabrike zatvorene, na čuvene pivare takođe je stavljen katanac, dosta je radnika ostalo bez posla, ali Nemci nisu udarili u kuknjavu, već su se brzo preorijentisali na druge privredne grane, u težnji da ublaže posledice ekonomske krize. Sada je Nemačka ekonomija ponovo likvidna i u teškoj konkurenciji sa novim privrednim velesilama sa Istoka beleži rast.
O davnašnjoj germanskoj težnji da pokori Evropu mnogo smo slušali, učili u školi, a bogami iskusili i na sopstvenoj koži u dva svetska rata. Što nisu uspele oružjem, Švabe su učinile ekonomijom. Čitav Stari kontinent danas igra kako svira tetka Angela, jedino se Englezi batrgaju, čuvajući svoju funtu pred naletom evra. Sukob interesa Londona i Berlina jednoga dana mogao bi se svršiti raspadom Evropske unije, čak pre nego što mi u to njihovo bogato dvorište uopšte i zavirimo.
Veličanstveni Keln
Doći u Rursku oblast, a ne posetiti veličanstveni Keln, bilo bi besmisleno. Ovaj se grad, istina, nalazi van zone Rura, pa ipak dovoljno blizu da se do njega stigne iz Dortmunda modernim vozom. Prvi utisak kad putnik stigne u postojbinu kolonjske vode je fascinantan. Glavna železnička liči na aerodrom, to vam je jedan pravi mali grad, pod prostranim krovom. Ali najbolje tek sledi, jer je glavna fasada “banofa” pokrivena staklom, te se pred putnikom ukazuje gotovo nestvaran prizor – masivna planina umetnički oblikovanog kamena nazvana “Dom”. Naravno, reč je o svetski čuvenoj kelnskoj katedrali, najlepšem božjem hramu u čitavoj Nemačkoj!
Detalj katedrale u Kelnu
Šokirani ovom lepotom, sedosmo na stepenište na trgu da bi došli do daha. Valjalo je obići prekrasno zdanje, samo nismo znali odakle je najbolje početi. Jer, katedrala u Kelnu je toliko velika i tako prokleto lepa, da čovek ostane u dilemi je li da je prostudira ujutro, kada se prvi sunčevi zraci prospu po njenoj zlatnoj fasadi, ili pak uveče kada zasija obasjana reflektorima. Da li je lepše posmatrati je sa distance, kao vremešnu damu, ili izbliza kao zaljubljeni momak svoju zanosnu dragu. Možda je obići polako, sa guštom, fotografišući je sa svih strana, osim sa one na kojoj dežura visoka skela namenjena radnicima koji katedralu čiste od smoga. A unutrašnjost ovog hrama je priča za sebe. Bogatstvo gotičkih ukrasa, dostojanstvenost mistične atmosfere posmatrača ostavlja bez teksta, jer ne postoje reči kojima bi se mogao opisati raskoš, lepota i sjaj.
Milionski grad Keln, na obali svete nemačke reke Rajne čiju je gordost svojevremeno opisao besmrtni Gete, ima mnogo atrakcija, pa ipak sve one kao da blede u poređenju sa “Domom”. Dimenzije ove gotičke božje kuće prevazilaze ljudske predstave – dva zvonika uzdižu se u nebo do visine od 157 metara, unutrašnjost je 144 m duga i skoro 45 m široka, a glavni brod visok 43 m.
Kada je udaren kamen – temeljac za gradnju katerale u Kelnu, 1248, grad je imao za sobom već 1300 godina razvoja! Oko pedesete pre nove ere, osnovana je u okolini današnjeg Kelna jedna rimska naseobina, nazvana Colonia Claudia Ara Agripinensium. Od reči Colonia, postao je današnji naziv Keln (najpre Collen, pa onda Koln). Bogata je prošlost ovoga grada, a ništa manje nije bogata ni sadašnjost, mada se Keln po svojoj fizionomiji dosta izmenio, “zahvaljujući” angloameričkim bombarderima, koji su u Drugom svetskom ratu temeljno razorili grad.
Nekakvim čudom, kažu i voljom Boga, katedrala je ostala pošteđena. Ima tu neke “kosmičke pravde”...
(20.01.2014)
Redakcija Net Magazina