ANĐELA DE LEO
Poezijom osvetljava dušu
Ime joj je u znaku anđela koji uspeva svojoj poezijom da nas sačuva pred nevoljom, izleči od bola, da uđe u našu dušu, da je osvetli, da se ponovo počne ako se padne u osećanju trenutka besmisla, da smisli i osmisli put, život, da pređe tuđim putevima bola kao i sopstvenim. Kada se treba spašavati „dosta je imati oči gladnih svetlosti“. Za nju, Anđelu De Leo, kritičari kažu „ima srce veće od kontinenta na kojem živi prepuno poezije i humanosti“.
Anđela je rođena u italijanskoj pokrajini Pulji, u mestu gde pevaju maslinjaci (Bitonto) u blizini Barija, ali veoma mlada seli se u Korato. Ona je pesnik, književni kritičar, esejista, pisac, ima i porodičnu izdavačku kuću, „Sekop“ veoma poznatu u Srbiji, adaptirala je za italijanski jezik i napisala predgovore, objavila veliku pregršt knjiga pezije i proze naših književnih stvaralaca od 2004. godine.
U našoj zemlji prevedeno je i objavljeno više njenih knjiga poezije, počevši od „Azzuro“ (Gradina 1992). Dobitnik je značajnih nagrada u Srbiji, na Festivalu u Smederevu, nagradu u Beogradu oktobra 2019, nagradu za širenje srpske literature u Italiji.
Anđela De Leo voli Beograd sa onom potresenošću koja ne može a da ne potrese nas koji je slušamo. Nostalgična ona, nostalgični mi, u pesmi „Doviđenja Beograde“, mnogo je lepote, simbioze sa dušom našeg grada, nostalgije u pozdravu, sa zalaskom sunca na Dunavu gde se smenjuju boje zlata sa plavetnilom vode njegove, u večeri na pospanom Dunavu koji diše sa njom i sa tugom galebova.... Onda se pesnička duša njena smeši Beogradu sa čašama punim vina, sa pesmama... U Beogradu, u „požaru trnovitih ruža“ grle ga tople ruke njenog adio, ili to je samo njena pesma doviđenja Beograde. Posvetila je pesme oktobru u Beogradu, Dunavu, Savi, prijateljima, Kragujevcu, Smederevu...
Počela je pre više decenija saradnju sa našom zemjom (u vreme kada je Dragan Mraović, naš poznati prevodilac i književnik bio konzul u Bariju, a koji je preveo brojne knjige naših pisaca na italijanski jezik). Dolazila je mnogo puta u našu zemlju od 1992, to je i godina kada je objavljena njena prva knjiga na srpskom jeziku, a potom je ona počela da objavljivuje dela naših pisaca od 2004.
Na italijanskom jeziku njena izdavačka kuća „Sekop“ objavila je 23 knjige srpskih literarnih stvaralaca: Desanka Maksimović, Ljubivoje Ršumović, Dragomir Brajković, Dušan Kovačević, Dragan Mraović, Milovan Vitezović, Bratislav R. Milanović, Dragan Vučićević Vučko, Igor Kolarov, Milica Lilić Jeftimijević, Milanka Mamula, Mirko Dimić, Aleksandar Đurović, Branislav Veljković, Ljiljane HabjanovićĐurović (pet knjiga), Đorđe D. Sibinović, Zorica Mandarić, Nikola Mamula, Vjera Mujović.
Anđela je rođena sa poezijom u srcu, napajano bajkama koje je pričao njen deda koji je ostao ovekovečen i u njenoj poeziji, „bez pisanja ne znam kako bih živela“, nikada nije pretendovala na bilo kakva priznanja, a stizala su u njoj neočekivanom broju. „Imala sam zadatak postavljen sebi da obaram zidove i gradim mostove, susrećući druge da bi zajedno gradili Lepotu i Istinu“.
Dobitnik je tako mnogo nagrada da je tesna stranica za pobrojati ih. Prvu je dobila sa 14 godina. Nagrade u Italiji i u svetu, poslednja u nizu je američka „Đenima“, nagrada za „moć ispisane poetske reči u službi humanosti i njena pozitivna snaga u današnjem savremenom svetu“. Anđela poseduje artističku moralnu uzvišenost i jedinstvenost, njen tihi žubor odzvanja dublje od vreve koja je okružuje, pletilja snova koja ide sve do krajnjih granica ljudskog iskustva, stoji između ostalog u obrazloženju američke nagrade. Prisustvovali smo uručivanju te čuvene nagrade, uručio joj je lično Đeke Marinaj, čuveni pesnik, profesor Unverziteta i humanista, osnivač istoimene američke Fondacije.
Milica Ostojić (Rim)
Foto M.Ostojić