REPORTAŽA   PRATO 

Grad tekstila i inovacija

        U živopisnoj Toskani, jednom od najlepših italijanskih regiona smestio se grad Prato, posle Firence drugi po broju stanovnika, 200.725, a među njima najveća kineska zajednica u Italiji oko 25.000 pristigli u poslednje četiri decenije.    

        Arheološki ostaci svedoče da je u tom području bilo naseobina još u paleolitskom dobu, potom neolitskom, bronzanom, potom se naseljavaju Etrurci (1997 na svetlost dana izašao je iz iskopina čitav jedan etrurski grad iz 6. veka pre Hrista), stižu Rimljani, slede okupacije Vizantije, potom Longobardi. Uprkos gubljenu slobode Prato nastavlja da se razvija sledeći onaj Firence.

       Prato je sinonim za tekstilnu industriju još od srednjeg veka kako svedoče i dokumenta trgovca Frančeska Datinija koji je prometom tekstila proneo širom Evrope slavu toga grada. Od polovine 19. veka grad doživljava snažan industrijski razvoj u tekstilnoj industriji, renoviraju se ili kupuju nove mašine za preradu tekstila i danas je jedan od najznačajnijih distrikta na evropskom nivou. Prato je već tada bio defisan kao "Mančester Toskane". Industrijski preporod nosi i demografski, u 20.om veku od 50.000 postaje grad sa 200.000 stanovnika. I danas se vidi poneki fabrički dimnjak ostao kao arhitektura grada gde se proizvodio tekstil a ostaci spaljivani. Sve je sada drugačije, ništa se ne spaljuje sve se prerađuje i tekstil živi novi život u ovom gradu.

Prato3

        Katedrala u Pratu 

 

     Reč distrikt ili oblast u Prato nosi jedan specifičan predznak - distrikt Cirkularne ili kružne proizvodnje tekstila, ovde se od tzv.krpica, ostataka od tekstila i starih odevnih predmeta koji se kupuju širom sveta, sve prerađuje, dobija se nova tkanina zadivljujućeg kvaliteta, vuna od vune već korišćene ili sa mešavinom nove neprerađivane, kašmir od iznošenog odevnog predmeta od kašmira, pamučna od pamuka.

     Razvoju tekstilne industrije, preradi svih vrsta niti, bojenju i svim procesima prerade doprinela je voda ovog grada kojom je obilovao oduvek, nazivaju ga grad sa 50 kanala izgrađenih u 13. veku, sa 100 mlinova na njima, sa rekom Bizencio, kanali su nosili vodu ka mestima industrijske proizvodnje ali i ka domaćinstvima, okolo se već razvijala tekstilna industrija. U 14. veku već je postojala Korporacija Umetnosti vune, regulisano je fabrikovanje i promet Statutima, proizvod stiže u razne gradove Evrope a u Prato stižu vuna i boje za njeno bojenje. U 18.veku već je postojala Trgovinska komora a u 19. počinje usvršavanje mašina za predenje i između 1850 i 1860 započinje regeneracija sečenih komada tkanine.

 

Prato4 Prato2  Prato1

Novi život vune i kašmira                                                               Kinezi su značajni investitori                                                 Sistem za prečišćavanje voda 

 

       Danas više nego ikada značajno je iskoristiti vodu, prečistiti je i ponovo upotrebiti, cirkuliše prljava potom prečišćena, upotrebi se i potom sve od početka. Voda nije za bacanje u ovo vreme ogromnih klimatskih promena.

     S obzirom da svetska statistika pokazuje da je prerada tekstila treći najveći zagađivač atmosfere na planeti Prato je odavno odlučio da ne doprinosi tome ni promil. Prljavu vodu firma G.I.D.A. postrojenje za upravljanje prečišćavanjem vode, formirana 1980, sa 5 postrojenja koja funkcionišu u nekoliko faza prečiščavanja otpadnih voda, kako industrijskih tako i onih iz domaćinstava, pretvara u potpuno bistru i čistu. Pristiže kanalima koji je sakupljaju, 50 miliona kubnih metara godišnje, količine kao 20.000 olimpijskih bazena, 11 procenata od toga je od tekstilne industrije koja je najveći industrijski potrošač.

       Ovo postrojenje za prečišćavanje sakuplja otpadne vode iz oko 6000 raznih firmi malih i velikih koje proizvode zagađujući vodu, tu se sakuplja i otpadna voda iz septičkih jama iz okoline grada kao i iz 200.000 stanova. Faze prečišćavanja su: fizičko, uklanjanje peska, predmeta, svega što ne pripada vodi, potom hemijsko od svih neželjenih materija, bakteriološko, sledi dekolorizacija vode jer ima boju iz tekstilne industrije, dezinfekcija ozonizacijom i na kraju poslednji tretman profinjavanje tako da voda liči po svemu na onu za piće iako se ne koristi za to. Prečišćena ponovo se vraća izgrađenim vodovodom u dužini od 75 kilometara potrošačima koji imaju potrebu za njom - cirkularna ekonomija - a višak ide u reku.

     U laboratoriju ovog postrojenja svakog dana iz svih 5 postrojen ja stigne 140 uzoraka, analizuju se iz svih procesa prečišćavanja a šalju se i u specijalizovanu laboratoriju za kovod da se i to proveri.

     Smatra se da samo 1 procenat tekstilnog otpada na svetu biva recikliran. Prato je apsolutni svetski lider u količini reciklaže. Inteligentni ljudi su shvatili kakvi su to rudnici iz kojih se uzima i tako se čisti planeta a doprinosi sopstvenoj produktivnosti i zaradi. Mnogi su nastavili posao usavršavajući onaj iz istorije svoje porodice, započeo još njegov deda, sa drugačijim jednostavnijim metodama, pravila se tkanina ali se otpadak spaljivao, još od 1843 traje ovakav posao. Danas firme za preradu ostataka tkanine kupuju "krpice" širom sveta, shodno opredeljenju da li će to biti potom proizvod od vune ponovo vuna, od kašmira ponovo kašmir i tako svih vlakana.

     Posetili smo tri firme gde su različiti procesi u preradi recikliranog materijala, gde se ide do gotovog odevnog predmeta ili samo tkanine na metar, ali svaka je izuzetno visokog nivoa, u čuvenim svetskim brendovima kupac i ne zna odakle potiče taj kvalitet. (Rifò, ponovo radim) pamuk, regenerisani džins, vuna, kašmir, sve je sa znakom tzv.održiva proizvodnja i sertifikatima bez kojih se ne može na tržište. Od sveukupnog svetskog tržišta najviše korišćenog kašmira kupuje se u SAD, ti su ostaci najskuplji, 1 kg za 25 evra, ali kada se preradi u novi život jedan džemper ili majica ima trocifrenu cenu, mladi privrednik fakturiše godišnje 3miliona evra. Objašnjava nam koji su i limiti u tom procesu, jedan odevni predmet koji se kupi ne može da ima ni jedan procenat mešavine niti, ne može se reciklirati, selekcija je ručna, pažljivo se seče svaka nit koja nije istog vlakna, ali zato vuna ili kašmir mogu da žive i tri života a pamuk još jedan.

     Veoma zabrinjava da mladi Italijani nisu mnogo zainteresovani za taj posao pa uzimaju i migrante, obučavaju ih na kursevima za preradu tkanine, jer za ovaj posao nema škola, knjiga, sve se bazira na prenošenju iskustva. Ova firma prodaje obnovljenu tkaninu u oko 300 radnji van Italije, izvozi 35 posto od ukupne proizvodnje, najviše u Nemačku, Austriju i Švajcarsku.

     Dragačiji pristup recikliranju, nešto što do sada nismo znali da je mogućno, prerada već korišćene vune bez ikakvog bojenja (MANTEKO), mehanički se prerađuje vuna od starih vunenih predmeta ili sa mešavinom sveže vune, počinje da radi još od 1943, u vreme drugog svetskog rata preruđujući vojne pokrivače. Vuna iz starih vunenih predmeta se preradi u vlakna i deli po bojama, mešavinom boja dobija se željena boja, tako se stiglo do arhiva sa paletom od 1.000 boja, jedna neverovatna homogenizacija boja i sve radi po tzv.horizontalnoj proizvodnji, daje posao za 60 firmi u okruženju, poštujući apsolutno svetske standarde o kvalitetu jer je današnje tržište veoma zahtevno, tkanine i boje koje smo tamo videli to je nešto neopisivo po lepoti i kvalitetu.

       Ima i firmi koje su se opredelile da prerade stari tekstil u novi i iz tih hala tkaninu uzimaju najpoznatije svetske firme, Prada, Max Mara.... Firma (Komistra) postoji od 1920 znači 102 godine se prenosi u familiji s kolena na koleno, regenerisana vuna sa visokim nivoom kvaliteta, tkanina mekana, dizajna za svačiji ukus i onog najzahtevnijeg.

 

Prato5

 

   Posle drugog svetskog rata u Prato je pristigao veliki broj stanovnika sa juga zemlje i tako doprineo razvoju i ekonomskom bumu grada. Ali je tada započela i divlja neplanska gradnja, jedna mešavina sa arhitektonskim haosom u gradu, bez javnih površina, sa kućama raznolikog stila i mesta gde su izgrađene, bez smisla i reda.

     Potom, 80-ih godina prošlog veka stiže u Prato jedna inostrana zajednica, prvi Kinezi kao radna snaga, 1990 bilo je samo 169 Kineza u Prato i veoma brzo se pridružuju drugi, tako da se kreirala jedna velika kineska zajednica, oko 25.000, Kineska četvrt je uočljivo definisana. Ali je za divljenje kako funkcioniše multijezičnost, na svim kineskim radnjam ispisana je namena i na italijanskom ali i na brojnim italijanskim ustanovama i na kineskom. Kineska zajednica s vremenom počinje sama da stvara male firme gde proizvodi i prodaje od svoje tkanine kupljene na drugim mestima, italijanska je skupa za njih, pravi tašne od kože i Kinezi postaju preduzetnici za svoj račun napuštajuči rad kod Italijana. To postaje sektor "Pronto moda" (Gotova moda) sami šiju i prodaju ili izvoze u zemlje Istočne Evrope i ne samo tamo, gde imaju kupce i gde kvalitet nije onaj paralelni sa italijanskim. Ali je kineska zajednica u izvesnoj meri inkorporirana u italijansku, posebno sadašnja generacija, deca idu u italijanske škole, uče kineski ili putem inerneta ili u njihovom centru kulture, samo najstariji nisu naučili italijansji jezik, a u opštinsku izvršnu vlast izabrana su i dva Kineza. Tako Prato ima najveći procenat stranih državljana po broju stanovnika, 15 posto, za razlku od ostalih gradova gde je prosek 7,5 posto. Prato je multietnički grad i predastavlja možda i jednu laboratoriju Italije u budućnosti.

     Pre 10 godina gradske vlasti su shvatile da moraju promeniti urbani izgled grada, kreirati javne servise, javne prostore, modernu pokrivenu pijacu, proširiti pešačke staze koje su bile veoma uske, uraditi izolaciju kuća, zgrada, opština je uz pomoć fondova EU investirala 15 miliona evra u 7 godina i tako je započela rekvalifikacija kineske četvrti. Projekat urbane inovacije tamo gde se nalazi glavna zona sa koncentracijom kineskih radnika i njihovih familija.

     Prato ide ka inovacijama u svakom pogledu, firma PRIZMA (Prato Industrial Smart Accelerator) radi na kreiranju nove infrastrukture posvećene aktivnostima premeštanja tehnologija ka preduzećima, Prizma koristeći postojeće ali i inovativne tehnologije radi na njihovom aplikovanju u sektoru tekstilne industrije mode Made in Italy. Favorizovatti stvaranje i ubrzavanje novih preduzeća u tom sektoru i prenositi razvijena rešenja na firme, digitalizovati ih još više u cilju efikasnijeg razvoja.

     Istorija grada Prato u Toskani ispisuje jednu izuzetnu realnost koja korača tako velikim koracima da ju je teško i obujmiti i ispričati. Ona pripada najboljoj italijanskoj realnosti koja vodi ka budućnosti ali ispisuje i onu evropsku kakvoj mnogi gradovi u Lepoj zemlji mogu da pozavide.

                                               Milica Ostojić (Rim)

                                               Foto: M.Ostojić